Occamova britva

„Tijekom većeg dijela od otprilike 150 000 godina koliko ljudska vrsta postoji, ljudska bića živjela su u razmjerno malim i blisko povezanim društvima, s primitivnom tehnologijom koja im je omogućavala da utječu samo na svoju neposrednu okolinu. No znanošću i tehnologijom ljudi su radikalno promijenili svoje životne uvjete, dok je njihova moralna psihologija vjerojatno ostala u osnovi ista tijekom cijele te promjene. Tvrdimo da ljudska bića po svojoj prirodi nisu opremljena moralnom psihologijom koja bi im omogućila da se nose s moralnim problemima koje stvaraju ti novi životni uvjeti“. Tim su riječima Julian Savulescu i Ingmar Persson počeli knjigu Nespremni za budućnost. U njoj su pored dijagnoze predložili i način na koji ljudska bića mogu izbjeći katastrofu. Koji je to način? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Viktor Ivanković sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

„Neka se ultrainteligentni stroj definira kao stroj koji može daleko nadmašiti sve intelektualne aktivnosti bilo kojeg čovjeka. Budući da je projektiranje strojeva jedna od tih intelektualnih aktivnosti, ultrainteligentni stroj mogao bi projektirati još bolje strojeve; tada bi nedvojbeno došlo do „eksplozije inteligencije“, a ljudska bi inteligencija ostala daleko iza“. Ovako je matematičar Irving John Good previdio mogućnost da se stvori superinteligencija. Hoće li se ovo dogoditi tek treba vidjeti, ali već i danas umjetna inteligencija, čak i ako nije superinteligentna, stvara niz etičkih problema. O nekima od njih govorit ćemo danas u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Tomislav Bracanović.sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

U dijalogu Protagora, napisanom oko 380. prije naše ere, Sokrat postavlja ovo pitanje: „Kako objašnjavate to što smo nazvali biti slabiji prema nasladama? To je početak rasprave u filozofiji o nečemu što se na starogrčkom zove akrasia, ova slabost prema nasladama, kako ju naziva Sokrat. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o toj slabosti i kako je ona moguća. Naš je sugovornik doktor Filip Grgić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Tales je bio prvi koji je tvrdio da je duša u svemu pomiješana i dokazivao to magnetom i jantarom koji privlače druge predmete. Danas u filozofiji postoji pravac koji tvrdi da je svijet prožet sviješću, da i najmanja čestica ima svijest. Taj se pravac naziva panpsihizam i prema svojim zastupnicima on nam može dati ujedinjenu koncepciju prirode i tako izbjeći pojednostavljenu sliku svijeta koju daje fizikalizam i podijeljenu sliku svijeta koju daje dualizam. Za kraj ove sezone emitiranja Occamove britve govorit ćemo o tom panpsihizmu. Naš je sugovornik dr. Nino Kadić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju. Nova sezona emitiranja Occamove britve počinje 10. rujna 2026.

Živio je više od dvije godine u kolibi u šumi. Kolibu je sam sagradio, hranio se povrćem i bobicama koje je ubrao u šumi ili sam uzgojio. Taj život u kolibi iskoristio je kako bi napisao knjigu po kojoj je poznat i danas. Godine 1846., dok se šetao pored rodnog grada, presreo ga je poreznik i zatražio da plati porez koji je on odbijao plaćati u znak protesta zbog rata Sjedinjenih Država protiv Meksika i zbog ropstva na jugu. Odbio je platiti zaostali porez i završio je u zatvoru. Na temelju tog iskustva nastat će njegovo drugo veliko djelo koje se čita i danas. Tko je on? Koje je to djelo? Zašto je ono i danas važno? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Platon ga nije volio, navodno je htio zapaliti sva njegova djela. Diogen Laertije u Životima i mišljenjima istaknutih filozofa piše da je u filozofiji bio poput borca u petoboju: bavio se fizikom i etikom, matematikom i općom kulturom, imao je i znanje o umjetnostima. Najpoznatiji je po ovom učenju: „Počela svega jesu atomi i praznina, a sve ostalo jest subjektivno mnijenje. Svjetovi su beskrajni, rođeni i propadljivi“. Tko je on? Kako je došao do učenja o nevidljivim, nedjeljivim tjelešcima koja čine ovaj naš svijet i kozmos? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Boris Kožnjak sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Bio je osnivač i prvi čovjek Komunističke partije Italije. Fašističke vlasti uhapsile su ga 1926. kako bi, kako je to na suđenju izjavio javni tužitelj, zaustavile njegov mozak na dvadeset godina. On je onda u 11 godina tamnovanja napisao oko 3 000 stranica koje su prokrijumčarene iz zatvora i objavljene kao Zatvorske bilježnice i Pisma iz zatvora. U tom se njegovom djelu posebno ističe pojam kulturne hegemonije o kojemu se danas raspravlja i na ljevici i na desnici. O kojem je to misliocu riječ? Zašto je taj pojam kulturne hegemonije i danas bitan? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Mislav Žitko s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Britanski filozof politike David Runciman tog je pravnika i političkog filozofa nazvao “card carrying Nazi”, nacist s članskom iskaznicom nacističke stranke. Runciman nije pretjerivao. Taj se pravnik i politički filozof učlanio u Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku i podržavao politiku njezinog vođe Adolfa Hitlera. Zbog toga neće moći predavati u Saveznoj republici Njemačkoj. A opet, djelo takvog čovjek sve se više proučava, pogotovo ova njegova misao: “Specifično političko razlikovanje na koje se mogu svesti političke radnje i motivi jest razlikovanje prijatelja i neprijatelja“. Ove je riječi napisao Carl Schmitt. Zašto je Schmittov pojam neprijatelja tako bitan, zašto se o njemu raspravlja? Poslušajte u današnjoj Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

"Vlasnik lađe nadmašuje sve ostale u lađi veličinom i snagom, ali je nagluh, te jednako tako slabo vidi i slabo razumije pomorstvo. Lađari se među sobom svađaju za kormilarenje, svaki misli da ima on biti kormilar. Samo se neprestance kupe oko vlasnika broda, mole i svašta čine, da kormilo njima preda, a ako ga sami ne mogu nagovoriti nego ih preteku u tome katkada drugi, ili ih ubijaju ili bacaju iz lađe, a vlasnika broda omame bunikom, pićem ili čim drugim, pa lađom upravljaju sami. O pravom kormilaru nemaju ni pojma". Ovako Platon u dijalogu Država piše o kaosu koji vlada na brodu. Taj je brod slika grada kojim vladaju svi samo ne oni koji bi njime trebali vladati. Slika broda dolazi prije jedne još poznatije Platonove slike, slike ljudi zatočenih u pećini. Zašto su slika o pećini i slika o brodu važne za najpoznatiji Platonov dijalog? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Jürgen Habermas rođen je 1929., umro je u ožujku 2026. Za dugog života predavao je kao sveučilišni nastavnik, napisao je četrdesetak knjiga. Enciklopedija Britannica o njemu piše kao o najvažnijem njemačkom filozofu druge polovine 20. Stoljeća. Ali, Habermas nije bio samo to-bio je i mislilac kojemu je bilo stalo do zajednice, građanin filozof. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o jednoj od središnjih tema Habermasovog djela-neprisiljenoj komunikaciji. Kakva je to komunikacija i zašto je ona preduvjet zdravog, suvislog i za život ugodnog demokratskog društva? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Godine 1665. Baruch de Spinoza počeo je pisati djelo koje je u pismu svom prijatelju ovako objasnio: „Sada pišem raspravu o tome kako razumijem Sveto Pismo. Da to učinim potiču me: 1. predrasude teologa, 2. mnijenje koje svjetina o meni ima i koja me ne prestaje optuživati za ateizam, 3. sloboda filozofiranja i govorenja onoga što mislimo; želim je na svaki način obraniti budući da je ona posve zatrta zbog prevelikog utjecaja propovjednika i njihove bezobzirnosti“. Reakcije na tu knjigu bile su žestoke. Jedan ju je kritičar nazvao knjigom iskovanom u paklu. Anaksagora je bio prvi filozof koji je optužen za bezbožništvo, Spinozina optužba za bezbožništvo bit će jedna od najsnažnijih i najoštrijih. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o ateizmu, o njegovim putevima i stranputicama. Naš je sugovornik doktor Pavel Gregorić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

„Pretpostavit ću stoga ne najboljeg Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha što je i u najvišoj mjeri moćan i lukav, koji je uložio sve svoje umijeće u to da mene prevari: mislit ću kako nebo, zrak, zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske stvari nisu ništa drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj lakovjernosti“. Ove je riječi napisao Rene Descartes u svojim Metafizičkim meditacijama ili Razmišljanjima o prvoj filozofiji. U tim se riječima nalazi jedan od najubojitijih argumenata u povijesti filozofije: što ako sam ja u vlasti nekog zlog demona koji me vara u svemu? Što ako nema svijeta oko mene? Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o tom Descartesovom zlom demonu. Naš je sugovornik doktor Boran Berčić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.